DPS

  • Facebook Page: 178671462179370
  • Twitter: DPSCrneGore
  • YouTube: sigurnoDPS
  • External Link: dps.me/index.php?format=feed&type=atom

Milo Đukanović u intervjuu za Dnevne novine: Kod nas se i dalje vodi rovovski rat između evropske vizije i balkanske matrice

El. pošta Štampa PDF

Milo Djukanovic Intervju Dnevnim novinama 13 jul 2017 01 webDnevne novine: Gospodine Đukanoviću, Dan državnosti ove godine proslavljamo kao 29. članica NATO-a, kao dio najmoćnijeg saveza na planeti. Kako se to odražava na unutrašnje prilike u Crnoj Gori?

 

Milo Đukanović: Ulaskom u NATO Crna Gora je ostvarila najvažniji dio strateškog cilja koji smo definisali obnovom nezavisnosti. Podsjetiću, u susret referendumu politički smo promovisali, a nakon uspješno završenog demokratskog izjašnjavanja građana i ustavno-pravno utemeljili namjeru da Crnu Goru uvedemo u NATO i EU. To je formalni, političko-pravni okvir državnog pregnuća o kojem govorite.

 

Međutim, suštinski gledano, kod nas se i dalje vodi rovovski rat između protagonista evropske vizije i pristalica tradicionalne balkanske političke matrice zbog koje je Crna Gora, zajedno sa drugim balkanskim zemljama, zaostala tako daleko od nivoa evropske razvijenosti. Slaba je utjeha što se ova raspolućenost crnogorskog društva više nego očigledno vidi i u ostalim zapadnobalkanskim državama. Jer, ne treba biti posebno ni obrazovan, ni politički upućen da bi se shvatilo da je zaostalost Zapadnog Balkana za prirodnim, evropskim okruženjem upravo posledica istorijskog tumaranja vanevropskim bespućima i nespremnosti da se uhvatimo u koštac sa svojim slabostima. I da bismo njihovim otklanjanjem mogli sebe da kvalifikujemo za bezbjedan, bogatiji život kakvim danas žive drugi narodi na evropskom kontinentu. Riječju, i Crnoj Gori i regionu nužan je istorijski zaokret koji će sveobuhvatnim društvenim reformama obezbijediti uvođenje evropskih standarda. Samo tako će u doglednoj budućnosti i Zapadni Balkan biti organski dio evropskog sistema vrijednosti. Crna Gora je napravila taj zaokret, ali treba još mnogo raditi.

 

Dnevne novine: Ako je po Vama to tako neupitno i iskustveno očigledno, kako to da nije moguće obezbijediti širi politički i društveni konsensus za taj kurs?

 

Milo Đukanović: Brojni su unutrašnji i eksterni razlozi. Nedostatak znanja je nesumnjivo jedan od najtežih hendikepa ovog, u osnovi emancipatorskog poduhvata. A to je, opet podsjetimo, direktna posledica istorijskog zaostajanja u ekonomskom i demokratskom razvoju. Nažalost, jedan značajan dio stanovništva nije još uvijek spreman da podigne glavu i prihvati notornu istinu koju uporno ponavljamo: put kojim smo istorijski išli, put nacionalne i vjerske uskogrudosti, samodovoljnosti, praćen strahom od svake različitosti, put prebrojavanja, nadjačavanja, sukobljavanja i ratovanja, put zanemarivanja sopstvenih resursa i razvojnih šansi, sledstveno tome i očekivanja da neko drugi riješi naše probleme - dakle taj put nas je doveo do ovog ćorsokaka u kojem je Crna Gora, danas kao lider regiona u pogledu razvijenosti na 41-42% evropskog prosjeka. Dakle, potrebno je otvoriti oči, odlučiti da svako od nas stalno radi na sebi, na svom obrazovanju, biti odgovoran prema sebi i prema društvu da bi poput naših evropskih susjeda iskoristili svoje realne razvojne šanse i obezbijedili sebi život dostojan stanovnika Evrope 21. vijeka. Jednostavno rečeno, potrebno je više samopoštovanja i rada, više hrabrosti i odgovornosti prema potomcima da vidimo ili čujemo ono što je i slijepcu jasno - da se daljim lutanjem po antievropskim stranputicama Balkana ne može nikud do u potpunu propast. Moramo savladati strah od novog, koji nažalost još uvijek dio populacije okiva u rezonu: bolje je ovo što nam je poznato, makar i značilo ponižavajući životni standard, nego novo nepoznato koje će od nas tražiti prilagođavanje i više pregnuća.


Drugi razlog, tako karakterističan za Crnu Goru je beskrupulozna politička manipulacija partijskih lidera željnih vlasti, kojima je taj cilj preči od obaveze da čine bilo kakvo dobro za građane koje predstavljaju. Naime, grupa vječitih političkih gubitnika, nespremnih da pošteno analiziraju svoje nedostatke koji ih vode iz poraza u poraz, slabića nesposobnih da se povuku i naprave gest elementarne odgovornosti prema biračima koji su im poklanjali povjerenje, u stanju očaja došla je do poslednjeg stadijuma političkog i ljudskog posrnuća: otvorenog služenja interesima druge države čiji je cilj da osujeti put evropskog razvoja Crne Gore. Jasno je da to Rusija ne radi zbog samog značaja crnogorskog članstva u NATO, ili sjutra u EU, nego da bi Evropi i svijetu pokazala svoje nabildovane političke mišiće iz Ukrajine, Gruzije, Sirije. I poručila da se bez nje ne može odlučivati o evropskoj budućnosti zemalja Zapadnog Balkana. Dakle, jasno je i elementarno upućenim da su i Crna Gora i naš region i ovoga puta samo moneta za potkusurivanje u igrama velikih na globalnoj sceni. Na neki način podrazumijeva se da su takve igre privilegija velikih. Zato i nije problem u njima. Nego u nama. Pokazuje se, nažalost uvijek da u našoj tegobnoj istoriji postoje ljudi i javne ličnosti spremne da budu peta kolona u sopstvenoj državnoj kući.

 

Dnevne novine: Neki protivnici politike koju promovišete pozivaju se na iskustva drugih evropskih država koje su visoko razvijene iako nijesu članice EU i NATO?

 

Milo Đukanović: Baš to rječito govori o njihovom neznanju ili manipulativnoj namjeri. Tačno je da neke od razvijenih evropskih država zbog raznih istorijskih okolnosti, povoljnije geografske pozicije i sada već respektabilne razvijenosti sebi mogu priuštiti ugodnost da biraju da li žele da koriste prednosti kolektivne bezbjednosti ili razvojnih podsticaja koje generiše sistem EU. Balkan nema tu privilegiju. Potrošili smo je tokom prethodnih vjekova međusobno ratujući, uništavajući sve što smo do tada stvarali i zaostajući u nivou razvijenosti. Znam da nije popularno zagovarati rješenja predstavljajući ih kao formule bez alternative. Ali, ubijeđeno vjerujem da je za Zapadni Balkan integracija u EU i NATO isto što i pouzdana stabilnost. A bez stabilnosti nema ni demokratije ni pristojne egzistencije. Optička je varka ili politička obmana kada se slabosti koje se danas vide u EU ili NATO koriste za izmišljanje nekog tobože novog puta za balkanske države. Ne previđajući aktuelnu krizu Evrope, i Crna Gora i naši susjedi, treba da budu njen pupnopravan dio. Time i akteri definisanja nove arhitekture ujedinjene Evrope, koja će biti bezbjedan i bogat dom za sve njene narode.

 

Dnevne novine: Da bi došli tu gdje je Crna Gora danas morale su se često donositi odluke koje su u početku bile nepopularne i nosile su puno rizika. Vrijeme ih je uglavnom potvrđivalo. Koja je odluka bila najteža?

 

Milo Đukanović: Najvažnije je bilo prepoznati vrijeme da Crna Gora jasno definiše i odlučno slijedi svoj nacionalni interes. Nije to bilo jednostavno u metežu 90-tih godina. Danas kada mislim o tom vremenu čini mi se da smo te događaje dočekali manje spremni od mnogih drugih u tadašnjoj zajedničkoj državi. Vjerovatno je to bila posledica iskrene privrženosti jugoslovenskoj zajednici i vjere da će ona, ipak, opstati. Ta nepripremljenost i istovremeno političko neiskustvo ljudi koji su upravo u tom nevremenu preuzeli odgovornost za upravljanje Crnom Gorom, doveli su i do sporije adaptacije na neminovnost dezintegracionog procesa, pa logično i do određenih grešaka. Ali, nedugo potom počeo se popunjavati mozaik odluka koje su vodile snaženju svijesti o vlastitom identitetu i odgovornosti prema nacionalnim interesima: od one iz ranih 90-tih o uspostavljanju ekonomske samoodrživosti, preko nepristajanja na politički diktat iz Beograda, što je dovelo do raskola u državnoj politici Crne Gore ‘97. godine. Pa zatim, preko preuzimanja određenih nadležnosti iz zajedničke države dok smo još uveliko bili njen dio. Takođe, i uvođenjem marke, pa eura u platni promet Crne Gore. Sve do jasnog stava da ne želimo da učestvujemo u bespotrebnom politički iskreiranom sukobu sa čitavom međunarodnom zajednicom ‘99. godine... Da ne nabrajam dalje. Sve ovo bila je politička uvertira koja je logično vodila referendumskom ishodu 21. maja 2006. godine. Kako ste kazali, manje-više svaka od ovih odluka je pojačavala nedoumice u javnosti, podgrijavala političke sukobe, neke od njih dovodile zemlju na rub građanskog rata. I nijedna nije bila laka. Ali, pokazalo se da je presudno važno bilo imati jasnu viziju i nepokolebljivu volju i upornost da je slijedite. U našem slučaju i vještinu da neminovne procese provedete u podijeljenom društvu i zapaljivoj atmosferi ne ugrožavajući stabilnost. I, sve to uz razumljivo podozrenje međunarodne zajednice usljed loše reputacije Balkana.


Dnevne novine: Međunarodnoj sceni predstavili ste se kao lider koji je u stanju da na turbulentnim balkanskim prostorima provede državu kroz ogromna iskušenja bez unutrašnjih sukoba, bez arapskog proljeća, ukrajinskog, makedonskog i raznih drugih scenarija ... Kako Vam je to pošlo za rukom?

 

Milo Đukanović: Prvenstveno zahvaljujući mudrosti većine građana Crne Gore. Njihovoj spremnosti da prihvate najvažnija rješenja za probleme koje je svakodnevno produkovala državna i ratna kriza na ex-jugoslovenskom prostoru. Bez takve ubrzano rastuće odgovornosti i društvene zrelosti svi apeli i zalaganja vlasti bili bi uzaludni. Mislim da time u dobroj mjeri možemo objasniti i sve kasnije iskorake Crne Gore, posebno na međunarodnom planu, koji su našu državu danas po mnogim dostignućima pozicionirali kao lidera regiona.


Takođe, želim da istaknem da su sve najvažnije državne odluke koje su obilježile noviju političku istoriju Crne Gore donošene, bez izuzetka, u najširem raspoloživom krugu ljudi. Ne samo državnika i političara, nego i stručnjaka i intelektualaca koji su željeli da sa vlašću podijele teret promišljanja o budućnosti Crne Gore. Zato je dostignuti nivo demokratskog i ekonomskog razvoja naše države, pokazuje se, pouzdaniji temelj njene budućnosti, nego što su mnogi domaći skeptici prognozirali.


Dnevne novine: U vrijeme kada vodimo ovaj razgovor u Trstu se održava sastanak lidera država Zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa. Šta donosi ovaj novi Samit i kako gledate na najavljeni projekat regionalnog ekonomskog prostora?

 

Milo Đukanović: Najveći domet Berlinskog procesa je u tome što održava evropsku nadu za naš region. Uvijek se može i bolje i više. Ali imajući u vidu da se EU nakon pokretanja ove njemačke inicijative suočila sa posljedicama krize u Ukrajini, sa Bregzitom, migrantskom krizom, terorističkim aktima u Parizu, Nici, Briselu, Berlinu, Londonu, da postoje unutrašnji problemi funkcionisanja Unije, i razlike u gledanjima na njenu budućnost, možemo biti zadovoljni što je politika širenja na Zapadni Balkan, i dalje u fokusu ključnih zemalja EU i EK. Želim da podsjetim da je upravo Crna Gora na prvom sastanku u Berlinu ukazala na to da je zemljama Zapadnog Balkana prije svega potrebno bolje infrastrukturno umrežavanje sa Evropom, zašta je naravno potrebno opredijeliti neophodna sredstva, koja naše zemlje nemaju. Danas sa zadovoljstvom možemo konstatovati da je Crna Gora kroz ovaj proces dobila za infrastrukturne projekte 75 miliona € bespovratne pomoći.


U Trstu se pored drugih važnih odluka, kao što je potpisivanje Ugovora o saobraćajnoj zajednici, Deklaracije o borbi protiv korupcije, i odluka o novim bespovratnim sredstvima za infrastrukturne projekte, očekuje saglasnost zemalja Zapadnog Balkana i na projekat regionalnog ekonomskog prostora. Od samog početka Crna Gora je bila jasna u stavu da tzv. carinska unija koju su neki predlagali za nas nije realna opcija. Takođe, ni dodatna regionalna institucionalizacija. Od ovog projekta očekujemo nove napore svih u jačanju regionalne ekonomske saradnje. Ovo je prihvatljiv projekat i za Crnu Goru, jer je situiran u već preuzete obaveze kroz CEFTU i Savjet za regionalnu saradnju (RCC). I, najvažnije je što se njime ne dovodi u pitanje individualni napredak svake od zemalja u procesu pristupanja EU. Dakle, prioritetan smjer naše vanjske i ukupne državne politike ostaje evropska integracija, uz spremnost da kapacitet za to potvrdimo i kroz pojačanu saradnju i odgovornost za stanje u regionu.

 

Dnevne novine: Nova američka administracija trenutno nema definisanu politiku prema Balkanu. Kakve to izazove i iskušenja može da donese zemljama regiona?

 

Milo Đukanović: Tačno je da je nova američka administracija danas više fokusirana na neke druge prioritete i da Balkan nije tako visoko na njenoj agendi. Ali nije ni zapostavljen. To se vidi kroz odnos prema Crnoj Gori. Senat je nakon predsjedničkih izbora u Americi ratifikovao Protokol o pristupanju Crne Gore NATO. Na ratifikacionom dokumentu je potpis novoizabranog predsjednika Donalda Trampa. Smatram da je to i najbolja poruka Vašingtona da i nova američka administracija itekako drži do stabilnosti Zapadnog Balkana. Mislim da je na toj liniji i skora posjeta potpredsjednika SAD Majka Pensa našoj zemlji.
Posjeta na najvišem nivou u dugoj istoriji crnogorsko-američkih odnosa. Kao i najavljeni kontakti Vašingtona sa predstavnicima drugih zemalja regiona. Iz najnovije istorije znamo koliko je važno prisustvo Amerike ovdje. Vjerujem da će to pitanje biti potencirano i kroz odnos Evropske unije prema politici proširenja, i da će Balkan biti dio evropsko-američke agende. U svakom slučaju i na našim zemljama je da privučemo pažnju tako moćnih svjetskih igrača kao što je Amerika. Ali ovoga puta, nadam se, ne proizvodnjom problema kao u nedavnoj prošlosti, već pozitivnim primjerima kao što je članstvo Crne Gore u NATO i daljim progresom u evropskoj i evroatlantskoj integraciji za sve naše države koje to žele.


Dnevne novine: Kako će se ulazak Crne Gore u NATO odraziti na Zapadni Balkan, ali i na odnose sa susjednim zemljama, prevashodno sa Srbijom koja zagovara vojnu neutralnost, ali ne odustaje od članstva u EU?

 

Milo Đukanović: Tek je mjesec i nešto više od kako je Crna Gora ravnopravna članica NATO. Iako je to veoma kratko vrijeme, mislim da se pozitivni efekti već naziru. Potvrđuje se da su bili u pravu svi koji su tvrdili da članstvo nije važno samo za našu zemlju i za Alijansu, već u velikoj mjeri i za stabilnost regiona. A, to znači i za sigurniji okvir za privlačenje stranih investicija, za brži ekonomski razvoj i bolje međusobno povezivanje. Nema nikakvih problema u našim odnosima sa Srbijom, koja poštuje naš izbor, kao što mi poštujemo opredjeljenje Beograda za neutralnost. Vjerujem da će vrijeme koje je pred nama tek efektuirati pozitivne trendove za region nakon stupanja Crne Gore u NATO.

 

Dnevne novine: Imaju li lideri i vlade zemalja Zapadnog Balkana snage da iskoriste nove okolnosti nastale članstvom naše zemlje u NATO?

 

Milo Đukanović: Čvrsto vjerujem da su zemlje u okruženju koje povezuju evroatlantski ciljevi ohrabrene prijemom Crne Gore u NATO. To je snažan stimulans za ostvarenje njihove vizije, njihovih strateških ciljeva. I potvrda da se reforme i posvećenost evroatlantskim vrijednostima isplate. Bez obzira ko bio na vlasti u tim zemljama.

 

Dnevne novine: Najavili ste reorganizaciju Demokratske partije socijalista. Koji su bili razlozi? Šta će biti Vaši naredni potezi?

 

Milo Đukanović: Modernizacija i prilagođavanje Demokratske partije socijalista izazovima novog vremena je kontinuiran proces. Istovremeno, to je i jedino vjerodostojno objašnjenje za dugogodišnju dominaciju naše partije na crnogorskoj političkoj sceni. Naravno, uz objektivnu okolnost da je od prvog dana svog postojanja DPS u potpunosti poistovjećena sa nacionalnim prioritetima Crne Gore. Kada to potenciram nemam u vidu prevashodno, partije koje su u podrivanju i rušenju vlastite države pronašle, ne samo politički i finansijski unosan posao, nego i smisao svog postojanja. Govorim o nečemu drugom. Čak i partije koje su s nama dugo vremena činile vladajuću koaliciju i koje su makar u dijelu svog političkog vijeka neupitno doprinosile obnovi i afirmaciji Crne Gore, imale su privilegiju da, najčešće iz pozicije jezička na vagi parlamentarne moći, vrlo precijenjeno valorizuju svoje specifične partijske interese. Zašto? Zato što je podrazumijevajući garant čuvanja interesa Crne Gore bila i danas je DPS. To je nekim od njih davalo dobar alibi za ono što su radili: da navodno fakturišući političku cijenu svoje podrške DPS, suštinski svoje partijske interese namiruju sa državom Crnom Gorom. Danas, ne smanjujući posvećenost najvažnijim državno-političkim prioritetima Crne Gore, Demokratska partija socijalista pokušava da ponudi kreativne i održive odgovore na najaktuelnije društvene probleme kao što su ubrzanje ekonomskog rasta i razvoja, uz istovremeno obogaćivanje ponude novih i kvalitetnih radnih mjesta namijenjenih prevashodno mladoj generaciji Crne Gore. Takođe, da održi inicijativnost u pokušajima da prevaziđe naslijeđenu duboku političku i kulturološku podijeljenost u Državi ne čineći to na štetu krucijalih nacionalnih interesa Crne Gore.


Taj imperativ podrazumijeva sistematsko osavremenjavanje sadržaja i metoda rada partije prije svega u dijelu odnosa sa mladom generacijom, kao i ukupnom djelovanju u javnosti. Te teme su danas u središtu djelovanja naše partije.


Milo Djukanovic Intervju Dnevnim novinama 13 jul 2017 02 webDnevne novine: U javnosti se već govori, a dio medija to dobro podgrijava, da unutar DPS-a ima problema i da „ne igraju svi za isti tim”. Da li se radi o spekulacijama ili se, iz nekog razloga, ubacuje sumnja u jedinstvo partije, odnosno njenih čelnih ljudi?

 

Milo Đukanović: Vjerujem da ćemo se lako složitii da je to “bajanje” toliko ponavljano i potrošeno da je postalo dosadno i neinspirativno za iole zanimljiv odgovor.

 

Duže od dvije decenije, konkurentske partije i njihova medijsko-NVO logistika, valjda hrabreći sebe da istraju na “svetom zadatku” rušenja demokratski izabrane vlasti, kontinuirano konstruišu frakcijske borbe i raskole u DPS. Koliko su bili kvalitetni analitičari i pouzdani prognozeri najbolje svjedoči to što DPS evo duže od dvije decenije ne pada ispod 40% izborne podrške. Ne mogu da se sjetim još jednog takvog primjera na evropskoj političkoj sceni. Znam, isti ovi kritičari će i u toj činjenici ponaći “dokaz” za sumnju u čistoću takve naše političke dominacije. Bez ikakvog osnova. Jer, već sam kazao, objašnjenje je vrlo jednostavno. Isti oni građani Crne Gore čiju sam mudrost potencirao u odgovoru na jedno od vaših prethodnih pitanja, dakle birači mogu i bez pomoći opozicionih tumača pročitati ko, makar i sa svojim slabostima kojih niko nije lišen, najodgovornije brine o njihovim i interesima Crne Gore. Niko ne mora da im objašnjava čija je politika Crnoj Goroj donijela makar tri kapitalna istorijski vrijedna dobra: mir i multietničnost, kad su te vrijednosti svuda oko nas bile napadnute; obnovu Države bez kapi prolivene krvi; strateški zaokret Crne Gore ka svom prirodnom evropskom i evroatlantskom okruženju, koji unapređuje stabilnost i izglede za rast životnog standarda svakog građanina.


Dnevne novine: Često ste znali da kažete da nema zdrave opozicije, da je priželjkujete. Vidite li na našoj opozicionoj sceni nekog ko ima politički potencijal i snagu da svojim djelovanjem koriguje poteze vlasti, umjesto da radi protiv države?

 

Milo Đukanović: Nažalost, ne. Niko od političke konkurencije nije pokazao sposobnost da saopšti notornu činjenicu: Crna Gora je zaista u poslednje dvije decenije ostvarila napredak koji prepoznaje i cijeni čitav demokratski svijet. U tom periodu je od nerazvijenog dijela ex-Jugoslavije postala najrazvijenija ekonomija Zapadnog Balkana i dostigla demokratske i standarde u vladavini prava koji su joj otvorili vrata najmoćnijeg bezbjednosno-političkog kluba u istoriji čovječanstva. Prećutkujući ili falsifikujući to što je svakom normalnom očigledno, naši politički konkurenti nam šalju poruku ili da im napredak zemlje nije po volji i da bi nas oni radije vratili u staro “dobro” stanje ekonomske i političke zavisnosti od brojnije pravoslavne i slovenske braće, ili, pak, da su svjesni svoje neprepoznatljivosti u ovim državnim dostignućima i da im samim tim to nije unosna izborno-politička tema. Ko prvi na našoj političkoj sceni bude smogao snage da uvaži ovu istinu i da nakon toga ponudi bolja rješenja za okončanje tranzicije, brži održivi razvoj ekonomije, veću funkcionalnost i profesionalnost institucija, pravednije socijalne odnose, tek taj će se kvalifikovati za poziciju prihvatljive alternative ili ozbiljnog korektiva aktuelne vlasti. Kako rekoh, za sada smo još uvijek svjedoci tipično balkanskog političkog stereotipa: sve ovo do sada ne valja ništa, i život će početi od mene.

 

Dnevne novine: Kao dugogodišnji premijer, kako ocjenjujete novi Vladin set mjera finansijske konsolidacije koji izaziva različite komentare javnosti i unosi strah da će najveći ceh platiti građani niske platežne moći? Ima li razloga za zabrinutost?

 

Milo Đukanović: Vlada odgovorno obavlja svoj posao. Pored efikasnog ispunjavanja obaveza u završnoj fazi NATO integracije, njen prvi zadatak je bio da deaktivira socijalnu bombu tempiranu da uništi javne finansije Crne Gore. Podsjetimo, to je politička diverzija koju je osmislila parlamentarna opozicija ojačana SDP u završnici mandata prethodnog Parlamenta s ciljem da kompromituje tadašnju Vladu i dovede do promjene vlasti na izborima. Naravno, sve je bilo demagoški upakovano u formu brige o majkama sa troje djece. Kao da se tog „dobročinstva” nije mogla do sada sjetiti neka od mnogo razvijenijih država od Crne Gore. Naravno, nije tu bilo ni pomena o humanosti ili odgovornosti. Suprotno. To je samo još jedan dokaz brutalnosti opozicije koja želi do vlasti tako što će prethodno, ako treba uništiti i državu. Posle ovog, nekako je lakše shvatljiv i sledeći potez opozicije: da se na poslednjim parlamentarnim izborima, ko direktno, a ko indirektno stavi na uslugu tuđe, a protiv svoje države. Odgovornom i socijalno pažljivom eliminacijom posledica ovog antidržavnog zločina, Vlada je očekivano ugrozila dio svoje popularnosti. Jer, ljudi se i u Crnoj Gori kao i drugdje nerado odriču makar nezaslužene privilegije. Ali, nije najvažniji cilj Vlade u zemlji u razvoju da bude popularna. Nego da bude učinkovita. I, da zemlju učini stabilnom i prosperitetnom. Mislim da to što radi aktuelna Vlada doprinosi takvim os