Istorijat

Demokratska partija socijalista je politička stranka čiji je preteča Savez komunista Crne Gore. Nakon ankete među članstvom, na kongresu održanom juna 1991. godine, ime je promijenjeno u DPS.

Tome su prethodili parlamentarni izbori na kojima je ostvarena ubjedljiva pobjeda (83 od ukupno 125 mandata).

Promjena imena stranke nije bila samo simboličkog karaktera, već je označila promjene u njenom programu, u organizaciji i načinu djelovanja, u skladu sa ambijentom koji je stvoren 1990. godine uvođenjem višepartijskog sistema. DPS je od partije koju je naslijedila zadržala ona programska određenja i ideje koje korespondiraju sa tradicionalnim vrijednostima crnogorskog društva, i uskladila ih sa njegovim savremenim težnjama.

Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na dalji razvojni put Crne Gore i na živote njenih građana, a samim tim i na Demokratsku partiju socijalista i njeno djelovanje.

SFRJ se raspala u krvavim sukobima. Crna Gora je ipak uspjela da sačuva mir u tim burnim vremenima. Bila je jedina jugoslovenska republika u kojoj nije bilo ratova i ratnih razaranja. Demokratska partija socijalista se zalagala za opstanak druge Jugoslavije, makar dok se građani Crne Gore neposredno ne izjasne da li su za zajedničku državu ili ne.

Na referendumu održanom 1992. godine za opstanak zajedničke države izjasnilo se 95,65% birača, dok je protiv bilo 8755 ili 3,14%. Ubrzo zatim, četiri jugoslovenske republike su postale nezavisne države, a Srbija i Crna Gora su ostale u zajednici pod nazivom Savezna Republika Jugoslavija, protiv koje su uvedene sankcije Ujedinjenih nacija.

Na parlamentarnim izborima održanim 1992. godine DPS je osvojila 46 od ukupno 85 mandata. Ustav Crne Gore je usvojen 15. maja 1992. godine. Iako je DPS osvojio apsolutnu većinu, izabrana je prva višestranačka Vlada u Crnoj Gori. Skupština Republike Crne Gore je donijela Deklaraciju o Crnoj Gori kao ekološkoj državi.

Drugi kongres je održan 05. marta 1994. godine, pod motom afirmacije demokratije i očuvanja građanskog mira. DPS se zalagala za mirno rješavanje jugoslovenske državne i političke krize u ustavnoj i demokratskoj proceduri. DPS je u ovom periodu značajno doprinijela očuvanju mira, kao osnovne pretpostavke razvoja i socijalne sigurnosti građana. Na parlamentarnim izborima održanim 1996. DPS je imala 45 od ukupno 71 mandata.

Krajem 1996. je počela, a 1997. eskalirala duboka kriza u Demokratskoj partiji socijalista, nakon što je potpredsjednik DPS Milo Đukanović, koji je bio predsjednik Vlade Republike Crne Gore javno napravio otklon od politike lidera Republike Srbije Slobodana Miloševića. U to vrijeme aktuelni predsjednik DPS, i Predsjednik Republike Momir Bulatović stao je na stranu Miloševića.

Novi početak Sukob sa Miloševićem izazvao je na početku kolebanja u vrhu DPS. Na maratonskoj sjednici Glavnog odbora krajem marta 1997. godine linija koju je zastupao Đukanović dobila je samo 7 glasova, nakon čega je on podnio ostavku na funkciju potpredsjednika Partije. Međutim, vrlo brzo došlo je do konsolidacije progresivne struje u DPS, i on je ponovo izabran za potpredsjednika. Već početkom jula Bulatović je smijenjen sa mjesta predsjednika Partije, na koje je izabrana Milica Pejanović Đurišić, a on je sa svojim pristalicama formirao Socijalističku narodnu partiju – SNP.

Treći kongres je održan 31. oktobra 1998. godine. Na njemu su istaknuta opredjeljenja DPS za bolji život, kao prvi i najvažniji zadatak svih institucija koje upravljaju državom; za mir, kao uslov razvoja; i za Crnu Goru, kao zajednički dom svih njenih građana, bez obzira na nacionalnu, vjersku i političku pripadnost. Usvojen je i novi Statut, DPS je reorganizovana po ugledu na moderne evropske partije, a za predsjednika je izabran Milo Đukanović.

Na parlamentarnim izborima održanim 1998. godine zajednička izborna lista ”Da živimo bolje – Milo Đukanović”, sastavljena od DPS, NS i SDP osvojila je 42 od ukupno 78 mandata u Skupštini Crne Gore.

I pored nepovoljnog ambijenta u suštini smo ostvarili naš programski kredo ‘Da živimo bolje’. Sačuvali smo mir, obezbijedili socijalnu sigurnost i političku stabilnost, povećali stepen međunacionalne tolerancije i povjerenja, uspostavili direktne i čvrste veze sa međunarodnom zajednicom, obnovili odnose sa susjedima. Uvažavajući opredjeljenje u to vrijeme značajnog dijela građana Crne Gore za život u zajedničkoj državi sa Srbijom, vodeći se imperativom očuvanja mira i stabilnosti, DPS je ulagala napore da doprinese funkcionisanju zajednice u kojoj bi Crna Gora imala dostojanstvenu poziciju. Međutim, svakim danom se pokazivalo da je to praktično nemoguće.

Na izborima održanim 22. aprila 2001. koalicija ”Pobjeda je Crne Gore”, sastavljena od DPS-a i SDP-a osvojila je 36 od ukupno 77 mandata u Skupštini Crne Gore, tako da je formirana manjinska vlada, uz podršku Liberalnog saveza.

Na Četvrtom kongresu, koji je održan 06. oktobra 2001. godine došlo je do korjenite izmjene Programa DPS, koja je imala istorijski značaj. Demokratska, međunarodno priznata i nezavisna Crna Gora postala je osnovno strateško opredjeljenje partijskog programa. U partiji je sazrelo mišljenje da je to uslov evropeizacije crnogorskog društva, njenog ukupnog razvoja i boljeg života za sve građane Crne Gore. Partija je time pokazala odlučnost i spremnost da preuzme odgovornost za budućnost zemlje. Vrijeme je pokazalo da je to bila vizionarska odluka.

U periodu između Četvrtog i Petog kongresa desile su se istorijske promjene u Crnoj Gori. U februaru 2002. godine potpisan je Beogradski sporazum između Crne Gore i Srbije, pod pokroviteljstvom EU, kojim je garantovano mirno rješavanje državnog statusa. To je bio povod da koalicioni partner SDP i Liberalni savez uskrate povjerenje Vladi. Vanredni parlamentarni izbori održani su u jesen 2002. godine, DPS u koaliciji sa SDP-om je pobijedio na izborima. Predsjednik Partije Milo Đukanović je ponovo preuzeo Vladu, radi priprema za referendum o državnopravnom statusu. On je garantovan Beogradskim sporazumom, kojim je umjesto dotadašnje SRJ formirana Državna zajednica pod nazivom Srbija i Crna Gora.

Na proljeće 2003. godine potpredsjednik DPS Filip Vujanović je ubjedljivom većinom na redovnim izborima izabran za Predsjednika Republike Crne Gore.

U periodu priprema za referendum Crna Gora se suočila sa brojnim opstrukcijama i pritiscima od strane određenih krugova iz Srbije, ali i iz međunarodne zajednice. Iako je Sporazumom bilo predviđeno da se referendum može održati tri godine nakon njegovog usvajanja, voluntarističkim tumačenjem od strane Brisela održavanje referenduma je prolongirano za godinu dana, sa objašnjenjem da se ta klauzula odnosi na period od usvajanja Ustavne povelje Državne zajednice. Ona je usvojena tek godinu dana nakon usvajanja Sporazuma. Time se ustvari samo željelo kupiti vrijeme od strane protivnika referenduma.

Tadašnji predsjednik Srbije Vojislav Koštunica je pokušao da u direktnoj komunikaciji sa Briselom izdejstvuje mogućnost da na referendumu glasaju i svi građani Srbije koji su porijeklom iz Crne Gore, kako bi na taj način porazio ideju o njenoj nezavisnosti. Jasno je bila vidljiva i nenaklonjenost Evropske unije toj ideji. Ustvari, njihova namjera je bila da u Crnoj Gori odustanemo od našeg prava na referendum. Kada je postalo izvjesno da to nije moguće, onda je u Briselu donijeta nesvakidašnja odluka o uslovima održavanja referenduma koju su prihvatile sve strane u Crnoj Gori.

Naime, nametnuta su pravila po kojima je opcija za nezavisnost, da bi bili priznati rezultati referenduma, morala osvojiti najmanje 55% od ukupno upisanog biračkog tijela. Takođe, i da Evropska komisija određuje predsjednika Referendumske komisije, u kojoj obje strane imaju jednak broj predstavnika, dok on ima tzv. „zlatni glas“ koji je relevantan za donošenje odluka.

Pod takvim uslovima, referendum o državno-pravnom statusu održan je 21. maja 2006. godine, uprkos pritiscima na rukovodstvo Demokratske partije socijalista da kategorički odbije ultimatum Evropske unije kojim se zahtijeva podrška većine od 55%, i da se referendum organizuje po našim unutrašnjim pravilima. Međutim, DPS je prihvatio zahtjev Brisela. Vrijeme je potvrdilo da je to bila mudra odluka. Opcija za nezavisnost osvojila je 55,5% glasova.

To je bila pobjeda na koju su generacije u Crnoj Gori čekale punih 88 godina. Ostvarena je državna nezavisnost i time otvoren put za samostalno donošenje odluka o strateškim pravcima razvoja zemlje na unutrašnjem i na međunarodnom planu. Crna Gora je ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti priznata od strane susjeda, od strane Evropske unije i svih njenih članica, kao i ključnih svjetskih zemalja.

Vrlo brzo primljena je u OEBS, UN i sve relevantne svjetske političke organizacije i finansijske institucije. Posebno je značajno što je na referendumu učvršćen multietnički i multivjerski sklad kao temeljna vrijednost savremene Crne Gore, po čemu je prepoznatljiva i uvažena u regionu, i u širem okruženju. Demokratska partija socijalista bila je vodeća društvena snaga u ovim procesima, kao i kod utvrđivanja strateških spoljnopolitičkih opredjeljenja za dobrosusjedsku politiku, i za evropske i evroatlantske integracije. To je valorizovano i ubjedljivom pobjedom na parlamentarnim izborima u jesen 2006. godine.

Peti kongres Demokratske partije socijalista Crne Gore bio je prvi koji je održan u nezavisnoj Crnoj Gori 19. maja 2007. godine. Na njemu su trasirani dalji putevi za ostvarenje jasno definisanih nacionalnih i državnih interesa, i za podizanje životnog standarda i boljeg kvaliteta života za sve naše građane.

I na prvim predsjedničkim izborima poslije referenduma 6. aprila 2008. godine kandidat DPS Filip Vujanović ponovo je ubjedljivo pobijedio na predsjedničkim izborima već u prvom krugu.

Uslijedili su parlamentarni izbori 2009. godine, na kojima su građani Crne Gore ponovo dali najveće povjerenje Demokratskoj partiji socijalista. Na ovim izborima, u koaliciji sa Bošnjačkom strankom, Hrvatskom građanskom inicijativom i Socijaldemokratskom partijom pod sloganom „Evropska Crna Gora – Milo Đukanović“ osvojeno je 48 od 81 mandata.

Šesti kongres Demokratske partije socijalista Crne Gore održan je 21. maja 2011. godine, što je samo po sebi imalo posebnu simboliku. Na njemu je potvrđena naša odlučnost da istrajemo na čelu ukupnih društvenih reformi, zahvaljujući spremnosti da se prije svega partija mijenja iznutra. To je garancija da DPS i ubuduće bude na čelu fronta koji će obezbijediti dalje jačanje naše ekonomije, više radnih mjesta, bolji standard svih građana, kvalitetnije usluge u zdravstvu, obrazovanju i kulturi; brže dostizanje evropskih i evroatlantskih ciljeva, kao najboljih garancija stabilnosti i prosperiteta. To je garancija da će iz Crne Gore i dalje stizati dobre vijesti, da će naša zemlja biti uspješna evropska priča i sidro stabilnosti Zapadnog Balkana, kako govore naši evropski partneri. DPS istrajava kao snažna politička lokomotiva moderne, evropske Crne Gore, čiji je napredak vrlo brzo valorizovan i kroz Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP), kao i otvaranje pristupnih pregovora za članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji.

Uspjesi u izbornim procesima nastavljeni su i nakon Šestog kongresa. Na parlamentarnim izborima 14. oktobra 2012. Demokratska partija socijalista u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom i Liberalnom partijom Crne Gore, pod sloganom „Naprijed Crna Goro“ osvojila je najviše mandata, i nakon toga sa Bošnjačkom strankom, Albanskom partijom Forca i Hrvatskom građanskom inicijativom formirala stabilnu vladu, što je obezbijedilo stabilan ekonomski i demokratski razvoj i progres u ostvarivanju strateških spoljnopolitičkih ciljeva. Održani su i predsjednički izbori 7. aprila 2013. godine na kojima je ponovo pobijedio kandidat DPS Filip Vujanović.

Sedmi kongres Demokratske partije socijalista Crne Gore održan je 20. juna 2015. godine, pod sloganom „Novi uspjesi na evropskom putu“. Na njemu je za predsjednika ponovo izabran Milo Đukanović, dok se po prvi put uvodi funkcija zamjenika predsjednika, umjesto potpredsjednika partije kojih je ranije bilo više. Na tu novu funkciju izabran je Duško Marković. Usvojen je i novi Statut, po kojem treba da se formira Politički savjet, za čijeg je predsjednika izabran Svetozar Marović, koji je kasnije podnio ostavku. Pored redovnog sastava, u novi Glavni odbor izabrano je aklamacijom i šestoro istaknutih sportista i jedan umjetnik, što doprinosi daljoj popularizaciji naše partije.

Na redovnim parlamentarnim izborima 16. oktobra 2016. godine Demokratska partija socijalista je sa listom „Sigurnim korakom! – DPS Milo Đukanović“ u okviru koje je predviđen jedan mandat i za Liberalnu partiju, nakon što je osvojila 36 mandata, u postizbornoj koaliciji sa Socijaldemokratama, Bošnjačkom strankom, Albanci Odlučno i Hrvatskom građanskom inicijativom, formirala 41. Vladu na čelu sa Duškom Markovićem, zamjenikom predsjednika DPS.

Na sam dan izbora osujećen je pokušaj organizovanja nemira, kao i namjera nasilnog preuzimanja vlasti od strane dijela opozicije, koja je uključivala hapšenje ili likvidaciju premijera i predsjednika DPS Mila Đukanovića. Jedan broj aktera tog događaja koji su državljani Srbije je lišen slobode u Crnoj Gori, i protiv njih je podignuta optužnica od strane Specijalnog državnog tužilaštva zbog krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju. Optužnica je podignuta i protiv još jednog broja lica iz Srbije, kao i protiv dva ruska državljanina, koji nijesu dostupni pravosudsnim organima Crne Gore, kao i protiv dvojice lidera Demokratskog fronta. Sudski postupak je u toku.

Demokratska partija socijalista kao vodeća, vladajuća politička snaga nastavlja da daje presudan doprinos bržem ekonomskom i demokratskom razvoju Crne Gore i njenom napretku na evroatlantskom i evropskom putu. Punopravna članica NATO-a postala je 5. juna 2017. godine, i lider je u pregovaračkom procesu za članstvo u EU, sa otvorenih 30 i 3 zatvorena poglavlja.

Demokratska partija socijalista je punopravna članica Socijalističke internacionale od 2008. godine, i pridružena članica Partije evropskih socijalista od 2009. godine.

Milo Đukanović, je ličnost koja je obilježila epohu razvoja i napretka Demokratske partije socijalista. Na čelu DPS nalazio se od 31. oktobra 1998. godine. Bio je dva puta predsjednik Crne Gore i sedam puta premijer. Đukanović je ključno uticao na kreiranje javnih politika partije i predvodio DPS kroz višedecenijski ciklus pobjeda. Za vrijeme njegovog predsjedavanja strankom i liderstva na čelu države i vlade, ostvarena su najznačajnija postignuća savremene Crne Gore.

Đukanović je ključno obilježio demokratski razvoj naše države i regiona Zapadnog Balkana. Đukanović je 5. aprila 2023. godine, podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke.