Gospodine predsjedniče, koleginice i kolege poslanici, poštovana ministrice Vlahović, uvaženi građani,
Već par mjeseci pažnju crnogorske, pa i šire, javnosti izazvao je Vladin Prijedlog zakona o Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti.
U obrazloženju se detaljno govori o razlozima za donošenje ovog zakona, a ja ću se osvrnuti samo na neke od njih.
Crna Gora je 2006. godine promijenila državno-pravni status, tako da su pojedine odredbe važećeg Zakona o CANU iz 1994. godine u suprotnosti sa Ustavom kada je u pitanju državljanstvo prilikom izbora članova Akademije, što takođe nije u saglasju sa Zakonom o crnogorskom državljanstvu.
Ono što je izazvalo posebnu pažnju, a reklo bi se i polemiku, jeste VI Poglavlje – prelazne i završne odredbe, odnosno čl. 31 i 32 kojima se ispunjava strateški cilj Vlade, a koji se odnosi na objedinjavanje najemintetnijeg naučnog i kulturnog potencijala u Crnoj Gori.
Uvažena gospodo poznato je da u Crnoj Gori već 15 godina paralelno funkcionišu dvije akademije: CANU i DANU.
Ne želeći da ulazim u detaljisanje razloga za osnivanje DANU potkraj prošlog vijeka, koji su većini nas poznati i po mom ličnom ubjeđenju potpuno opravdani, jer je tada došlo do neslaganja naučno-teorijskog, idejno-političkog i nacionalno-političkog karaktera. I ne samo ovakva neslaganja, već su se pojavila različita gledanja kako na prošlost Crne Gore tako i na društveno-političku stvarnsot pa i na budućnost naše države.
Ovakvih i sličnih razlika i nesuglasica bilo je mnogo ranije u samoj Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, tako da su 1981. Godine najveći crnogorski pisci 20-og vijeka (Radovan Zogović i Mihailo Lalić) napustili CANU.
Citiraću samo djelić intervjua Barda crnogorske književnosti Radovana Zogovića objavljenog u dnevnom listu „Pobjeda“, 21. Novembra, daleke 1981. Godine, (citiram)
„Pa se čak postupak nas dvojice tumači ovdje već u glavnom između redaka kao poricanje potrebe postojanja CANU, maltene postojanje crnogorske nacionalne kulture i tako dalje. Još malo pa smo na stanovišu da je nacionalna pripadnost kaput koji se „prema sezoni“ mijenja.
Stalno se, eto nađu ljudi, koji ne daju čovjeku da zaboravi ono kada je Pašićeva vlada, u pokušaju separatnog mira sa Austrougarskom u I svjetskom ratu ponudila bečkoj vladi da podijele Crnu Goru i da ova tako obezbijedi posjedovanje Boke Kotorske. A Crna Gora je tada, takođe, imala svoju vladu u izbjeglištvu i bila je priznati saveznik Srbijie i Francuske.“ (završen citat).
Poštovane kolege, objedinajvanje postojeće dvije akademije u jednu CANU je potpuno očekivan potez iako, što bi rekli pravnici, idejure i defakto, najviše gubi DANU, ali niko od njenih članova nema primjedbi na ovaj prijedlog zakona jer su oni, koliko mi je poznato, i ranije pokretali inicijativu za udruživanje dvije akademije.
Ne bi trebalo da bilo kome smeta sinergija naučnih potencijala koji postoje i u jednoj i u drugoj akademiji a ne posebno čelnicima CANU uz dužno poštovanje prema jednom ne malom broju članova te akademije).
To ću potrkijepiti činjenicom da su četvorica akademika CANU pri njenom formiranju DANU postali njeni članovi. Sa posebnim uvažavanjem ću pomenuti njihova imena: akademik Branko Pavićević, prvi predsjednik CANU, Vojo Stanić, i sada počivši Miodrag Dado Đurić i Obren Blagojević koji je bio akademik i CANU i SANU a nije mu smetalo da bude i član DANU. U međuvremenu je jedan broj akademika DANU izabran u članstvo CANU.
Možda je jedino očekivan revolt, iako mislim neopravdan, tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika CANU koji je uoči samog referenduma izrekao onu čuvenu maksimu „non pasaran“.
Veoma je indikativno da se opozicione partije prvi put zalažu za jednu instituciju sa crnogorskim predznakom, sa ciljem da se ne donese ovaj zakon o CANU kojim bi članovi DANU postali njeni akademici.
Mislim da ovakvo zalaganje opozicije ne govori samo o njima, već i o identičnim stavovima njihovih ideologa među kojima su SANU i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori.
Vjerujem gospodo da ćemo izglasati ovaj zakon i da će objedinjavanje crnogorske nacionalne umjetničke i kulturne svijesti doprinijeti opštem razvitku Crne Gore a isto tako doprinijeti i daljem jačanju međunarodnog ugleda CANU stečenog u akademskoj zajednici svijeta.